Svatko želi odgojiti dijete koje je pristojno, ljubazno, empatično i kulturno. Pristojno ponašanje ili bonton alat je za uspješnu socijalizaciju, za buduće održavanje kvalitetnih, toplih i iskrenih odnosa sa svima (od poznanika u susjedstvu, kolega na poslu, pa do partnera u vezi), za lakše postizanje ciljeva i izgradnju samopouzdanja.

Od davnina odrasli uče djecu kako se ponašati u određenoj kulturi, okruženju i situacijama, kako bi im olakšali funkcioniranje u svijetu koji od nas traži da se jedni prema drugima ophodimo na određeni način. To učenje započinje od dolaska bebe na svijet. Još i prije no što progovore i mogu razumjeti i svjesno obrađivati informacije, djeca uče iz primjera odraslih. Na primjer, ako mama svojoj bebi od prvog dana govori “Hvala ti ljubavi” kad joj bebica doda igračku, daje pusicu ili zagrljaj, beba će kad progovori također govoriti “Hvala” i korištenje te čarobne riječi bit će joj potpuno normalno i prirodno.

Nakon perioda učenja po modelu i imitiranja roditelja, nešto intenzivnije i konkretnije učenje bontona počinje od djetetove druge godine (kada počinje verbalno komunicirati), a potom traje cijeli život. Mame će svoje klince upozoravati da, primjerice, pozdrave staru susjedu ili lijepo sjede za stolom, čak i u adolescentskoj ili odrasloj dobi. No postoji određeni broj lekcija iz lijepog ponašanja koje bi svako dijete trebalo usvojiti do 9. godine. Idealno razdoblje za učenje bontona je između 2. i 6. godine kada djeca općenito najviše upijaju i kada se stvaraju odgojne osnove za sva ponašanja u kasnijoj dobi.

20 lekcija lijepog ponašanja koje bi sva djeca trebala usvojiti do 9. godine

1. MOLIM TE

Kada nešto trebaju ili žele, čarobna riječ kojom to mogu dobiti svakako je “Molim te” ili “Molim vas”. Ovo je jedna od najlakših lekcija za naučiti, jer djeca kad nešto žele, izgovorit će sve što treba da to i dobiju.

2. HVALA

Kada im netko nešto pokloni, daje ili samo dodaje, djeca bi trebala znati reći “Hvala”. U početku, to će biti više manje vezano uz materijalne stvari, a kasnije zahvalu proširite i na emocionalna davanja i pomaganje. Primjerice, “hvala ti što si mi pomogao”, “hvala ti što si me saslušao” i slično.

3. OPROSTI

Ova čarobna riječ reflektira našu empatiju, odnosno suosjećanje za osobu koju smo povrijedili. Često i odrasli imaju problema s izgovaranjem ove riječi, jer smatraju da moraju odustati od svog ponosa i stajališta te da ”oprosti” znači svojevrsni gubitak za njih. No, istina je suprotna. “Oprosti mi” ne znači kapitulaciju, priznanje krivnje i gubitak borbe, već otvara vrata za pomirenje, harmoniju i ljubav. Mnogi roditelji, kada pogriješe u ponašanju prema svome djetetu, smatraju da od djeteta ne trebaju tražiti oprost jer je ono “samo” dijete. I tu rade najveću grešku. Tražite od djeteta oprost i tako mu pokažite da ga poštujete te ga naučite da kazati “oprosti” nije slabost, već snaga.

4. IZVOLI

Izgovaranjem ove četvrte čarobne riječi dijete pokazuje poštovanje prema bližnjem. Davanjem nečeg materijalnog uz riječ “izvoli”, ujedno otvara i svoje srce prema osobi koju dariva.

5. NE PREKIDAJ RAZGOVORE

Djeca su nestrpljiva, uzbuđena i nestašna, pa često od najranije dobi prekidaju odrasle u razgovoru kako bi zbog nečega na sebe svrnuli pažnju. Kad procijenite da je dijete dovoljno staro, pokušajte to ponašanje ispraviti. Ne samo da je prekidanje drugih u komunikaciji nepristojno, već bi ova loša navika djetetu mogla stvarati probleme u odrasloj dobi, posebno u poslovnom okruženju i profesionalnom razvoju. Ako baš mora prekinuti neku komunikaciju, neka to učini uz “Oprostite što prekidam, ali trebao bih…”.

6. PITAJ ZA DOZVOLU

Djeca, mladi i odrasli svakodnevno se nalaze u situacijama kada nešto žele napraviti, ali nisu sigurni smiju li, žele li to doista i kakve će to imati posljedice. Stoga je važno dijete naučiti da pita za dozvolu. Kad su mali to će biti upiti kao što su “Smijem ići kod Marka u dvorište na igranje?” (umjesto da samo odu bez pitanja), a kasnije u životu bit će pristojno pitati, primjerice, “Susjed, je li u redu da se moji gosti parkiraju ispred vaše kuće danas popodne?” ili “Dragi, je li u redu da ti bacim ove stare časopise?”.

7. NE KRITIZIRAJ JAVNO, NE OGOVARAJ, NE POKAZUJ PRSTOM

Naravno, dogodit će se da će dijete na ulici prstom pokazati na gospođu i glasno pitati “Zašto je ova teta tako debela?” ili “Pogledaj ovaj čovjek nema ruku”. Mala djeca to ne rade namjerno ili zato što su bezobrazna, već više iz znatiželje i čuđenja. Ali ovakve situacije dobre su prilike da ih naučite kako nije lijepo negativno komentirati, kritizirati, ogovarati druge ljude. Fizički izgled jednostavno ne komentiramo, osim ako ne želimo dati kompliment.

8. KAKO STE?

Odrasli često djecu pitaju “Kako si ti meni Marko?”, posebno ako ih dugo nisu vidjeli. Nakon što odgovore, djeca niže osnovnoškolske dobi trebala bi i sama znati postaviti to pitanje, ali ne nužno samo kao poštapalicu. Učite djecu da se istinski zanimaju kako se drugi osjećaju i što rade. Na taj način uče empatiju, upoznaju bolje tu osobu i spontano se s njom lakše mogu zbližiti.

9. DOBRO JUTRO, DOBAR DAN, DOBRA VEČER

Živimo u otuđenom svijetu gdje susjed susjeda ne poznaje i ne pozdravlja, komentiraju mnogi. Ipak, naučite dijete pristojno pozdravljati, ne samo starije s kojima dolaze u kontakt, već i svoje vršnjake. Neka to bude “Bok”, “Ćao”, “Hej”, ali prilikom susreta s drugom osobom, prije svega je trebamo srdačno pozdraviti.

10. POKUCAJ NA VRATA

Još jedna dobra i praktična lekcija za cijeli život je poštivanje tuđe privatnosti i (ne)ulaženje u nečiji intimni ili radni prostor. Vrlo ju je jednostavno naučiti, a glasi: Kad su vrata zatvorena, netko ih je zatvorio s razlogom, jer želi imati svoj mir. Prije no što uđeš, svakako pokucaj i time najavi svoj dolazak. Važno je da tu intimu i potrebu za povlačenjem roditelji poštuju i kod djece. Pa kad se vaš mališan zavori u svoju sobu, prije no što dođete vidjeti što radi i da li je dobro, svakako pokucajte i pitajte “Smijem li ući?”.

11. TELEFONIRANJE

Malci već od najranije dobi koriste mobitele kao da su s njima rođeni. Često traže da nekog zovu, recimo baku ili prijatelja iz vrtića. Svaki telefonski poziv neka bude prilika za još jednu lekciju u kojoj ćete dijete naučiti da uvijek prvo pozdravi onog koga je nazvao, zatim da se predstavi, pa zatraži razgovor s osobom koju treba. “Halo, bok djede, na telefonu je Marko. Mogu li molim te dobiti baku jer ju nešto trebam pitati?”. Pristojna komunikacija važna je u cjelokupnom digitalnom svijetu, kod pisanja mailova, chatova, SMS-ova.

12.UPOZNAVANJE S NOVIM OSOBAMA

Ovo je vrlo važna vještina za zdravu socijalizaciju. Od prvih odlazaka na igralište ili u igraonice, naučite dijete pružiti ručicu i predstaviti se. Kada ga upoznajete s novim prijateljem, bez obzira koliko bili maleni, mogu si dati ručicu i reći “Ja sam Marko. Kako se ti zoveš? Idemo se igrati?”. Dijete će naučiti bonton, ali i razbiti strah pred upoznavanjem nove djece te će naučiti kako nekog uključiti u igru ili kako se samo pridružiti nekoj skupini djece koju ne poznaje baš dobro.

13. PONAŠANJE NA PREDSTAVI i JAVNIM DOGAĐANJIMA

Vodite dijete na predstave, u kino i upoznajte ga sa situacijama koje zahtijevaju tišinu, praćenje i pozornost. To su idealna okruženja za učenje strpljenja i pristojnog ponašanja na kulturnim manifestacijama i javnim okupljanjima i događanjima.

14. KADA ZAPOSLITI RUČICE, A KADA NE

Djeca se jako vole igrati svojim ručicama, odnosno dlanom i prstićima. Istraživanje svijeta kad tad ih dovede do njihovog nosića iz kojeg će dječje i nevino kopati “stanare” u javnosti. Naučite dijete da kod čišćenja nosića koristi maramicu, a kod kašljanja, kihanja i zijevanja stave ručicu preko usta. Ako je potrebno, ispričajte im priču o zločestim bakterijicama koje žive u ustima i kihanjem/kašljanjem mogu skočiti i napasti drugu djecu. U tome vam mogu pomoći Mrljek i Prljek, zvijezde slikovnica o higijeni.

15. POMAGANJE DRUGIMA

Ako i kada mogu, djeca bi uvijek trebala ponuditi pomoć. Ona to spontano i rade kada žele mami i tati pomoći čistiti, kuhati, popravljati stvari po kući, kupati psa i slično. I to dok su još vrlo, vrlo mali. U tim situacijama treba im dozvoliti da nam pomognu, čak i ako nam ponekad više odmažu. Najgore što možemo reći je “Idi ti radije u svoju sobu jer samo mi smetaš”. Djeca se rađaju s potrebom da pomažu, a na roditeljima je da tu potrebu njeguju i kasnije usmjere i na druge ljude.

16. PONAŠANJE ZA STOLOM

Ovo je najteža lekcija za naučiti jer djeca kad su mala imaju veliki problem s bubama u guzi zbog kojih se za stolom meškolje, ne mogu mirno sjediti, ponekad bljuckaju hranu jer im nije fina, ponekad se s njome igraju, bacaju hranu oko tanjura, jedu otvorenih usta, bacaju pribor na pod, glasna su, stavljaju laktove i nožice na stol… “prijestupa” ima puno. Stoga se ponašanje za stolom uči i više godina te u skladu s djetetovom zrelošću, razvojem motorike i drugim psiho-emocionalnim stanjima. Ipak, do 9. rođendana sva djeca bi trebala znati postaviti stol za obiteljski obrok, mirno sjediti dok se jede, koristiti “molim te dodaj mi”, koristiti žlicu, vilicu, nož i ubrus, žvakati zatvorenih usta i očistiti za sobom.

17. HIGIJENA I UREDNOST

Iako možda imaju više veze sa zdravljem, biti počešljan, opranih zubića, čistih ručica i u čistoj odjeći, također je odraz poštovanja prema okolini i drugoj djeci s kojima vaše dijete dolazi u fizički kontakt. Osim brige o samome sebi i higijene, dijete mora znati samo pospremiti svoju sobu i brinuti se da njegove stvari budu na svome mjestu. Osjećaj čistoće i reda itekako pozitivno djeluje na ponašanje djeteta.

18. PONAŠANJE U PROMETU

Biti oprezan u prometu najviše ima veze sa sigurnošću i dobrobiti djeteta, ali prometna kultura sastavni je dio bontona. Djeca moraju imati poštovanja prema svim sudionicima u prometu. To znači da čuvanjem sebe, čuvaju u prometu i druge. Do 9. godine dijete bi trebalo znati osnove ponašanja u prometu: uvijek hodati nogostupom, uvijek prelaziti cestu preko zebre, gledati lijevo i desno, ne trčati između auta, ne trčati na cestu i drugo. U učenju osnova prometnog bontona pomoći vam može naša bojanka Sigurni u prometu.

19. PONAŠANJE PREMA OKOLIŠU

Vrlo važno mjerilo lijepog ponašanja je ponašanje prema prirodi, životinjama i okolišu. Osnovno pravilo je: ne bacaj smeće nigdje drugdje osim u kantu za smeće. Nakon toga, slijede i specifične lekcije: kako odvajati otpad, kako pomagati životinjama, kako se ponašati u šumi, kako štedjeti energiju i slično. U učenju osnova zaštite okoliša pomoći vam može naša bojanka Čuvari prirode.

20. RUGANJE I ZADIRKIVANJE

Znat ćete da imate predivno dijete kada u njemu vidite mladu osobu koja nema potrebu vlastite slabosti prikrivati okrutnostima prema drugima. Znat ćete da ste uspjeli kao roditelj kada vidite da vaše dijete prihvaća drugačije od sebe, da ih ne prosuđuje i ne osuđuje, da nema potrebe drugima govoriti ružne riječi, zadirkivati ih, omalovažavati ili im se rugati. Kad bi sva djeca odrasla u takve ljude, svijet bi za sve nas bio puno ljepše, pozitivnije i sigurnije mjesto.