Zdrava beba zaplače odmah po rođenju, no prvi nejasni znakovi tuge javljaju se oko osmog tjedna života. U tom razdoblju, beba je tužna kada nema pozitivnih interakcija s odraslima. Do bebina 6. mjeseca starosti, poželjno je reagirati na svaki njezin plač i ostale „pozive“ kako bi se zadovoljile njezine potrebe. To čini bebu sigurnom i razvija povjerenje u okolinu.

Zašto su djeca tužna?

Univerzalni okidači tuge kod djece (i odraslih) su gubitak ili odvojenost od dragocjenog predmeta ili osobe.

Djeca reagiraju drugačije od odraslih u mnogim situacijama. Za njih su mnoge situacije nove, drugačije, nepoznate, a i emocionalne reakcije su im intenzivnije od onih koje imaju odrasli. Štoviše, često se dogodi da je dijete jako uznemireno zbog situacije koje odrasla osoba nije uopće percipirala ili ju je percipirala kao nešto što nije „strašno“.

Dobar primjer je kada jedno dijete drugome po treći put toga dana “otme” igračku i ono već po treći puta zaplače zato što mu je igračka oduzeta. S aspekta odrasle osobe, koja ima puno „važnijih“ problema u životu, financijskih, poslovnih, bračnih i drugih, ovaj djetetov problem je minoran. Što je najgore što se uopće može dogoditi djetetu? Ionako će dobiti novu igračku, ionako ima punu sobu igračaka itd. Međutim, problem je u tome što je djetetu to strašno. Djetetu ta igračka predstavlja puno više od same igračke kao i interakcija s drugim djetetom. Dijete tek uči kako postupati u situacijama kada se takvo što dogodi i kada izgubi nešto što je njemu vrijedno. U konačnici, dijete je to koje ima emocionalnu reakciju te treba odraslu osobu da bude tu uz njega i da mu pomogne da se smiri.

Kako prepoznati neverbalne znakovi tuge?

– glava je spuštena i pogled usmjeren prema dolje,
– opuštenije držanje,
– gubitak mišićnog tonusa,
– glas je mekši,
– dijete manje komunicira.

Naravno, ponekad se uz tugu istovremeno javlja i ljutnja, razočaranje, frustracija, pa onda i dijete izgleda drugačije.

Što činiti kada je dijete tužno?

Univerzalne funkcije tuge su traženje pomoći i nadoknada izgubljenog. Stoga, prvo i osnovno prepoznajte tu tugu. To možete učiniti bilo riječima „vidim da te je ovo jako rastužilo“ ili jednostavnim fizičkim kontaktom poput zagrljaja. Moguće je da će ovakva reakcija odrasle osobe izazvati kod djeteta još intenzivniji plač, no to je normalna pojava jer smo svojim postupkom dali djetetu dozvolu da u potpunosti izrazi svoju tugu.

Kada vidite i osjetite da se dijete smirilo, ponudite mu opcije:

1. Porazgovarate o tome što ga je rastužilo. Što je dijete mlađe, imajte na umu da količina riječi i dužina trajanja razgovora treba biti manja.

2. Ako je dijete starije i lakše se izražava kroz crteže ili pisanje, onda mu ponudite da nacrta/napiše što ga je rastužilo. Djeca se na različite načine izražavaju i ponekad, ako smo mi sami jači na riječima i volimo sve izverbalizirati, a dijete nije takvo, pa će mu pomoći neki drugi oblici samoizražavanja.

3. Porazgovarajte ima li nešto drugo čime mu možete nadoknaditi izgubljeno.

Što ne činiti kada je dijete tužno?

U velikoj želji da pomognu djetetu i učine ga što brže sretnim, odrasli često požele riješiti djetetov problem i time odagnati njegovu tugu riječima poput „ne brini se, nije to ništa strašno“ ili nudeći rješenje za određenu situaciju koje u potpunosti rješava djetetov problem.

Drugi čest razlog zašto odrasli pokušavaju brzo smiriti djecu jest zato što ih zna nervirati djetetova plačljivost i tuga, osobito zbog toga što su djetetove emocije burne, intenzivne, česte, snažne, nestabilne pa ih odrasli nerijetko ovim rečenicama pokušavaju prekinuti: „dječaci/djevojčice ne plaču“, „ti si veliki dječak/djevojčica, ne plači“ i sl. No, iako djetetove emocije imaju navedene karakteristike, one su i jednostavne, spontane, kratkotrajne te se dijete ne zna suzdržati pa ih pokazuje otvoreno što isto tako olakšava odrasloj osobi da razumije djetetov unutarnji svijet.

Kada je riječ o iskrenoj tuzi, tada je iznimno važno da se dozvoli djetetu da odtuguje gubitak ili odvojenost koju je doživjelo. Ako se djetetu ne da prostor i vrijeme da žaluje, ti osjećaji tuge i žalosti ostat će u djetetovom tijelu i mogu se manifestirati kroz puno drugih različitih načina.

Autorica članka: Tea Knežević, magistra psihologije, registrirana terapeutkinja igrom i koautorica serije slikovnica o emociji ljutnje

Za one koji žele znati više

Ako želite naučiti više o dječjim emocijama, pomoći djetetu da proradi emocije ili zadovolji potrebe koje mu otežavaju zdrav psihosocijalni razvoj, ili pak želite kao roditelj razviti vještine za razumijevanje djeteta i produbiti odnos s njim, posjetite stranicu Centra Proventus i informirajte se o njihovim programima.

U prevladavanju osjećaja straha kod djeteta pomoći vam može i serija terapeutskih slikovnica o osjećaju tuge.